Slučaj “Vranica”: Hrvatska novinarka koja je zarobljene borce Armije RBiH ispratila u smrt

0

U zoru 9. maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao obilježiti Dan pobjede nad fašizmom 1945., počeo je opći napad snaga Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske na Mostar.

Jedinice HVO-a i HV-a napale su komandu Četvrtog korpusa u zgradi Vranica u 4.35 sati ujutro svim raspoloživim sredstvima. Nakon herojskog otpora, 10. maja 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili su 13 pripadnika Armije RBiH koji se nisu htjeli predati, već su krenuli u proboj iz opkoljene Komande. Ovaj zločin, zabilježen je kamerama Hrvatske televizije, na čijim se snimcima, koji su tada u emisiji “Slikom na sliku” obišli skoro cijeli svijet, jasno vidi postrojavanje članova komande 4. korpusa iz zgrade Vranica, koji su potom mučki ubijeni na Mašinskom fakultetu, sjedištu Vojne policije HVO-a.

Dijana Čuljak bivša urednica i novinarka HRT-a bh. javnosti je poznata po prilogu u emisiji “Slikom na sliku” iz maja 1993. godine na kojem je prikazano zarobljavanje boraca Armije BiH iz “Vranice”, a koje su izveli pripadnici HVO-a, nakon čega im se bio izgubio svaki trag.

Posmrtni ostaci deset od ukupno 13 nestalih pripadnika Armije RBiH, pronađeni su tek u maju 2007. godine na lokalitetu Rimski bunar u Goranacima, zapadno od Mostara prema Širokom Brijegu. Na dženazi kakvu Mostar nije zapamtio, dostojanstveno su ispraćeni godinu kasnije.

Predstavnici porodica zarobljenih i ubijenih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine iz komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u mostarskoj zgradi “Vranica” u maju 1993. godine nakon hapšenja Dijane Čuljak najavili su da će preko najviših instanci u BiH tražiti da se u Hrvatskoj ispita njena odgovornost za ovaj zločin.

– Čuljak snosi odgovornost za ovaj zločin. Ona je saučesnik u zlostavljanju i ubijanju naših najmilijih, ali i proganjanju porodica nestalih – kazali su tada predstavnici porodica ubijenih.

Na mezarju Šehitluci 9. maja 2008. godine ukopani su: Alija (Osmana) Čamo (1965), Senad (Omera) Čehić (1964), Dževad (Osmana) Čolić (1970), Mimo (Mehe) Grizović (1971); Vahidin (Ilijasa) Hasić (1972), Dževad (Omera) Husić (1975), Zlatko (Safeta) Mehić (1974), Nenad (Slobodana) Milojević (1968), Fahir (Halila) Penava (1954) i Nazif (Hamida) Šarančić (1965), svi iz grupe Vranica. Esad (Mehe) Husić, nakon dženaze ukopan je u malom haremu u Fejićevoj ulici (Husić), dok je u Blagaju ukopan Sabit (Mehe) Aškraba. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima Hasana Balića, Feđe Huskovića i Šefika Pobrića.

U Kantonalnom sudu Mostar 2018. godine izrečena je presuda u slučaju poznatom kao “Vranica”.

Mato Aničić osuđen je na godinu zatvora, Erhad Poznić također je osuđen na godinu, a Ivan Škutor je oslobođen. Četvrti optuženi u predmetu “Vranica”, Željko Džidić, od ranije se nalazi u bjekstvu, u Republici Hrvatskoj. Tačnije, Ančić i Poznić dobili po godinu zatvora za “nečovječno postupanje i maltretiranje zarobljenika” na Mašinskom fakultetu. Optužnica je podignuta još u decembru 1999. godine.

faktor.ba

PODIJELI.

Leave A Reply